Prispijećem prilaska Faircoin-a na istu vrijednost sa Eurom, je važan miljokaz i vrijedan razmatranja sa više stajališta.
Prvenstveno, ovo čini novčić (eng.coin) osobno ugodnijim za stjecanje povjerenja i inspirira sve više zadruga i trgovaca da ga počinju primjenjivati. Na razini projekta, pokazuje se istinski uspjeh u spajanju starijih oblika samo-organiziranja, kao što su kooperative, sa mogućnostima ponuđenim na novim gospodarskim poljima i napretkom u tehnologiji, podmlađivanjem radikalizma 21-og stoljeća.
Na još široj i puno intelektualnijoj razini, ovo iziskuje preoblikovanje teorije, kao što se trenutačno dešava, i što su točno naši ciljevi i alatke koje posjedujemo, da bi postigli takve ciljeve. Ovo će pomoći radikalizmu (u smislu transformacije iz korijena) izići iz apstraktnosti kojom je bio potlačen u postmoderno vrijeme i da se orijentira na sebe u novom dobu, da uspješno intervenira u političkim kretanjima i osigura da kooperativni i bezdržavni model bude u stanju da se prikaže kao kredibilna alternativa.
Što postignuće 1:1 naznačava je primijenjeni primjer uspješnog razvoja velikih razmjera, vrhunskog tehnološkog pothvata povezanog sa kooperativnim organizacijama u stvarnom svijetu. To je u prvom planu uvezivanja čežnji za autonomijom, sa prednostima koje nudi blockchain tehnologija i digitalna valuta. Osim toga, upravo takva radikalna načela su dovela do pozitivnih ishoda: usporen i stvaran rast, temeljne anti-spekulativne mjere u upravljanju novčićem da se izbjegnu kontraproduktivne fluktuacije i fokus na realnu uporabu unutar gospodarskih kooperativnih mreža. Ovo znači, u jednu ruku, neminovnost isticanja različite koncepcije uspjeha u usporedbi sa neizvjesnim vrijednosnim granicama današnjeg pokvarenog svijeta, ali isto tako i prihvatanje djelovanja unutar svijeta kako ga vidimo, a ne onakvog kakvog bi željeli da bude. Ovo je zapravo način kako uspješno promijeniti svijet.
Tu je isto tako i značaj isticanja ¨zlatne sredine¨ koja je dostignuta unutar upravljačke strukture FairCoin-a. Ekstremi na obje strane mogu biti predloženi kao potpuno decentralizirana valuta koja jedino funkcionira unutar tržišta (kao i sa svim drugim predloženim digitalnim novčićima), ili statistička koncepcija koja vidi blockchain tehnologiju kao jedini način da vlasti dodaju likvidnost, plaćajući državne službenike i ovisno o tome, političko kontroliranje općinske, regionalne ili državne vlade.
Eksperiment sa Bitcoin-om i drugim novčićima, može se nazvati "anarho-kapitalističkim; koji su institucionalno uvedeni blockchain-om, te dolazi od statističkih ideja (i pretpostavljeno socijal-demokratske) regulacije. Prva ideja je, jednostavno, da bez državne kontrole, i zanemarujući stvarnost današnjeg svijeta, funkcioniranje samog tržišta će iznjedriti idealno riješenje. Ali jasna razlika između iskazanih početnih načela, stvarnog funkcioniranja i finansijsko spekulativnih ulaganja širokih razmjera (stvaranje fluktacija divljanjem cijena) u Bitcoin-u, Ethereum-u itd. pokazuje da izostaje način zaštite od postojećih moćnih struktura ovog svijeta, koje nastupaju sa velikom odlučnošću da iskoriste i profitiraju od potencijalnih društvenih napredovanja.
S druge strane, rješavanje od strane vlasti još nije postalo realno (što je već kritično, obzirom na ekstremne socijalne krize u Grčkoj i Španjolskoj naprimjer, gdje se mnogo diskutiralo o ovim idejama), izostaje i važnost politički svjesnog pojedinačnog sudjelovanja, umjesto toga to je birokratski projekat, i dodatno, takav program može vrlo lako okončati drugačijim izbornim ishodom, osobito ako bude naglašavao jača radikalno politička obilježja.
U jednu ruku problem je premalo kontrole, a u drugu, problem prevelike kontrole. Zbog ovih razloga, FairCoin prima žestoke teorijske prigovore s obje strane, ali njegov vidljivi ishod i rastući uspjeh je dovoljan za njegovu obranu. Utopijsko vjerovanje ne može biti uvedeno na tržišta (što se ne razlikuje ideološki od predrasuda neoliberalizma); jednako tako Utopijska vjerovanja ne mogu biti uvedena u državu, što je bila pogreška većine radikalizama 20-og stoljeća. Ispravno riješenje je da se uzme najbolje sa obje strane: ostaviti vjerovanje na izbor pojedincima i decentraliziranim mrežama, ali pročistiti ovu ideju i usredsrediti se na nju putem svjesnog političkog odlučivanja samo-upravljajućih kooperacija. I na drugu stranu, političke odluke moraju biti koherentne i usredsređene na jasnu etičku razliku od spekulativnih i gramzivih metoda, ali isto tako nema potrebe da se uklapaju u birokratske strukture države i parlamentarnih kampanja.
Ovakav put ispravne umjerenosti, uzimajući najbolje od obje strane te ujedno popravljajući njihove nedostatke, je put FairCoin-a i ogromne sveobuhvatne FairCoop strukture. Zbog svega ovoga je dostignut, na održiv, stabilan i kontroliran način, paritet sa Eurom, te stoga i obećava više uspjeha u budućnosti.